Ovdje je riječ o drugom i najnovijem albumu Roya Ellisa, poznatijeg pod pseudonimom Mr. Symarip, nekadašnjeg frontmena legendarnog skinhead reggae benda Symarip. Prvi njegov samostalni album, "Skinheads Dem A Come", je bio solidni povratak na scenu, te je ostavio par prepoznatljivih stvari (npr. Skinheads Dem A Come, Skinheads A Crash Da Moon, Sugar Dumpline, I Was Busted itd.). Naravno, to nije bilo "to", odnosno vidjelo se da sam album dosta zaostaje za nekadašnjim supješnicama samog Symaripa, koje Ellis i dan danas izvodi na koncertima.
Što se tiče "The Boss is Back", nakon dugotrajnog preslušavanja slobodno mogu reći kako album nije ništa posebno. Od zanimljivih stvari mogu izdvojiti jedino prve tri: One Way Ticket To De Moon, The Boss is Back i Skinheads A Laught At Me. Problem s ovim albumom je dakako u očekivanju. Samo ime Mr. Symaripa asocira na to da će on pokušavati živjeti na staru slavu tj. na slavu Symaripa. Pod time dakako podrazumjevam prepoznatljivi zvuk ranog reggaea tj. skinhead reggae. Ellis upravo djelomično sljedi ovu staru šemu, no sljedi ju tekstualno. I dalje su glavni "akteri" njegovih pjesama skinheadi i skingirlsice, no glazba više nije skinhead reggae. Možemo primjetiti snažne uplive soula i nekog modernije popa i reggaea, pa Ellis na trenutke zvuči kao kuhar iz South Parka. Sve u svemu, album je slušljiv i nije loš, no nije ni ništa posebno.
Najbolje je da prosudite sami.
Download
Što se tiče "The Boss is Back", nakon dugotrajnog preslušavanja slobodno mogu reći kako album nije ništa posebno. Od zanimljivih stvari mogu izdvojiti jedino prve tri: One Way Ticket To De Moon, The Boss is Back i Skinheads A Laught At Me. Problem s ovim albumom je dakako u očekivanju. Samo ime Mr. Symaripa asocira na to da će on pokušavati živjeti na staru slavu tj. na slavu Symaripa. Pod time dakako podrazumjevam prepoznatljivi zvuk ranog reggaea tj. skinhead reggae. Ellis upravo djelomično sljedi ovu staru šemu, no sljedi ju tekstualno. I dalje su glavni "akteri" njegovih pjesama skinheadi i skingirlsice, no glazba više nije skinhead reggae. Možemo primjetiti snažne uplive soula i nekog modernije popa i reggaea, pa Ellis na trenutke zvuči kao kuhar iz South Parka. Sve u svemu, album je slušljiv i nije loš, no nije ni ništa posebno.
Najbolje je da prosudite sami.
Download
Nema komentara:
Objavi komentar