Susan Cadogan (rođena kao Alison Anne Cadogan) jedna je od meni najdražih reggae pjevačica. Karijeru je započela snimivši pjesmu Love My Life, nakon čega ju je zapazio Lee "Scratch" Perry, te impresioniran njezinim vokalom, odlučio joj objaviti prvi album.
Moj prvi kontakt s njom je bio na jednoj Trojan kompilaciji ženskih reggae pjevačica. Ukoliko skinete ovaj album i pustite ga mislim da sigurno nećete ostati "bezizražajni" na njezin vokal - koji usitinu je nešto posebno. Prva stvar je obrada Elvisa In The Ghetto, da bi usljedila i obrada hita Fever. U dokumentarcu Reggae Britain sam naišao na informaciju kako je izdavačka kuća Trojan, u želji da dođe do "bijelog" tržišta silila izvođače da obrađuju popularne pjesme u reggae verziji. Tada su bijelci reggae smatrali "čudnom glazbom", te nekom vrstom "crnčke zajebancije". Doduše, iako je to očito bila politika ove izdavačke kuće to nije ostavilo loših posljedica na obrade koje je Susan radila, dapače super su. Od njezinih autorskih stvari dakako da moram istaknuti i Hurt So Good, koja je jedan od njezinih največih hitova (ako ne i največi!), te Congratulations (btw. da se opet malo kurčim ovo imam kao EP s In The Ghetto ;)). Mogao bih još istaknuti i Nice And Easy (koja može parirati s hitovima Denis & Denis, barem što se tiče "orgazmičnog" vokala), If You Need Me, Don't Burn Your Bridges, I Keep On Loving You itd. Što se glazbe tiče, riječ je o "klasičnom" reggaeu s dosta upliva rocksteadya. Ovaj album je sigurno poslužio kao glavni uzor na lovers rock (popularno zvan i "reggae za žene") koji se kasnije razvio u Britaniji.
Moj prvi kontakt s njom je bio na jednoj Trojan kompilaciji ženskih reggae pjevačica. Ukoliko skinete ovaj album i pustite ga mislim da sigurno nećete ostati "bezizražajni" na njezin vokal - koji usitinu je nešto posebno. Prva stvar je obrada Elvisa In The Ghetto, da bi usljedila i obrada hita Fever. U dokumentarcu Reggae Britain sam naišao na informaciju kako je izdavačka kuća Trojan, u želji da dođe do "bijelog" tržišta silila izvođače da obrađuju popularne pjesme u reggae verziji. Tada su bijelci reggae smatrali "čudnom glazbom", te nekom vrstom "crnčke zajebancije". Doduše, iako je to očito bila politika ove izdavačke kuće to nije ostavilo loših posljedica na obrade koje je Susan radila, dapače super su. Od njezinih autorskih stvari dakako da moram istaknuti i Hurt So Good, koja je jedan od njezinih največih hitova (ako ne i največi!), te Congratulations (btw. da se opet malo kurčim ovo imam kao EP s In The Ghetto ;)). Mogao bih još istaknuti i Nice And Easy (koja može parirati s hitovima Denis & Denis, barem što se tiče "orgazmičnog" vokala), If You Need Me, Don't Burn Your Bridges, I Keep On Loving You itd. Što se glazbe tiče, riječ je o "klasičnom" reggaeu s dosta upliva rocksteadya. Ovaj album je sigurno poslužio kao glavni uzor na lovers rock (popularno zvan i "reggae za žene") koji se kasnije razvio u Britaniji.
Download
Nema komentara:
Objavi komentar