Sve je započelo na jednog kišnog prijepodneva, na željezničkom kolodvoru u Zagrebu. Čekanje ljudi, crkavanje glupog mobitela (da imam T-com), kiša, vlak koji kasni, ljudi koji kasne, sat na mobitelu koji kasni (10 godina - 1.1.1999. 00:31) itd. - više manje klasika. Da baš sve ne bude uvijek isto kada se vlakom ide u Ljubljanu, pobrinuli su se navijači Cibalije, urlikanjem nekih gluposti na koje sam nažalost usredotočio dok smo ulazili u vlak.Uskočili u vlak za Ljubljanu, udobno se smjestili u vagon, koji mi po godinama sigurno može biti mama (još je od Jugoslavenskih željeznica), i tako to sve to, krenuli prema Ljubljani u pomalo pospanom tonu raspravljajući o svakakvim pametnim stvarima. No, nikako da dođemo do te Ljubljane. Vlak nešto šteka, a ja sam već pomalo živčan jer me lovi glad, moj najgori neprijatelj, a k tome sam još nagustiran i na jedan posebni dürum kebab na glavnom trgu u Ljubljani. Uf, konačno smo se dovukli do te Ljubljane u kojoj je počela neka kišica, no usprkos tome prva stanica je bila kebabđinica. Na svu sreću bila je na istom mjestu i dürum je bio jednako dobar, iako je nekim skinsima bio preljut :) pa su štucali cijelu noć zbog toga. Do početka koncerta smo se malo gubili (doslovno) po Ljubljani, visili u stanu sestre od jednog od nas (kojoj je netko zapišao WC...cccc), razmišljali kako se švercat u busu, slušali dosadni Nighshit ispred gay bara u Metelkovoj itd. Konačno je i glazba počela svirati, pa smo krenuli u klub.
Prvi bend je bio The Void Union. Nisam baš stigao na sami početak, već sam ih pratio od treće stvari, a ono što sam vidio (tj. čuo) me ugodno iznenadilo. U cijeloj ovoj priči oko ovog koncerta ovaj bend mi je bio totalna nepoznanica, iako mi se ono što sam čuo na njihovom MySpaceu poprilično svidjelo. Ovdje su svirali moderni ska-jazz s dosta rocksteady upliva, a pala je i obrada Derricka Morgana Fat Man, a hit pjesmu The Diversionsa Fattie Bum-Bum su uspjeli ukomponirati u neku svoju stvar. To je zapravo bilo više korištenje refrena „want a fattie fattie bum-bum“, nego obrađivanje pjesme, no u svakom slučaju bilo je super. Kasnije su mi poklonili svoj CD čiji se materijal dosta razlikuje od ovoga što su svirali, tj. više vuče na ska-jazz, te je gotovo sav u instrumentalima (tamo gdje nije imaju ženski vokal?!) i nema ovih rocksteady hitčina. Možda je i bolje tako, da bend razvija svoj zvuk, a onda na koncertu malo opali i za dušu nama koji smo rođeni u „pogrešno vrijeme“.
Nakon Void Uniona, mala pauza koja je iskorištena za zauzimanje ključnih punktova ispred bine jer nakon njih slijede The „high and mighty“ Valkyrians, finski skinhead ska-reggae bend. Od prve stvari pa do zadnje totalno su oprašili. Započeli su s novim hitom Bring Back The Reggae, pa Comming On Time, pa je usljedila obrada The Beata Rankin Fullstop, jedna od najboljih (ako ne i najbolja) 2 Tone stvari ikad, te stvar za totalno rasturanje plesnog podija. Usljedio je koktel njihovih stvari s prva dva albuma (viješto miješanje laganinica i ovih energičnih „poskočica“), te obrade Cock Sparrera Riot Squad (možete li ovo zamisliti u ska verziji?) i legendarnih Toots & The Maytals 54-46. Set su završili s obradom Bob Marleya Hooligans, a sam pjevač je skočio u publiku među nas iz Zagreba, koji smo najpredanije plesali i pjevušili. Sve u svemu ugodno sam iznenađen nastupom The Valkyriansa, te su mi nakon ovog nastupa postali još draži. Pohvalio bih još i zvuk u Gala Hali, koji je stvarno bio na visokom nivou, a pohvalio bih i slovensku publiku, jer iako su svi bili hipiji „pošteno“ su plesali cijelu večer.
Nakon Valkyriansa mali odmor (malo vode i „dolaženja do zraka“) , par pozerskih fotografija, te uživanje u hitovima The Skatalitesa i ostalih jamaikanaca iz 60-ih, a sve naravno u iščekivanju The Skatalitesa od krvi i mesa na bini ispred nas. Kako vrijeme odmiče sve više se ljudi sljeva u Halu, sve je manje zraka, a sve je više hipija. I onda – dolaze. Odmah u početku je nastupilo malo razočaranje jer sam ja The Skatalites danas zamišljao kao one s „Live in Orbit vol. 1“ 2xLP-a iz 2006. godine, tj. The Skatalites u kojima pjeva Doreen Shaffer. Nje nažalost nije bilo, tako da je propao moj san o slušanju Sugar Sugar, no ne treba očajavati jer Doreen svira u Gala Hali s Moon Invatersima 6. siječnja 2011. godine, pa eto nema lijepšeg načina da ateist proslavi pravoslavni Božić (i to još u Sloveniji). No, ne bih trebao ovdje „cmizdrit“ jer će ispasti kako su The Skatalites bili loši, a nisu – dapače! Od prve stvari, dakako Freedom Sounds, pa do zadnje totalna ekstaza – duševni orgazam. Ritam sekcija samo pumpa energiju, a puhači samo dolijevaju melodiju i odvode u trans. Da je drug Marx bio na koncertu rekao bi kako je „glazba opijum za narod“, al' bi se i on bome rasplesao. Osim svojih uspješnica kao npr. Phoeinx Reggae, Garden Of Love, Exodus, King Solomon itd. na njihovom popisu su se našli i rocksteady uspješnica legendarnog Dandy Livingstonea A Message To You Rudy (koju su kasnije obradili The Specials!), te Simmer Down hit koji su The Skatalites svirali s Bob Marleyem. Meni osobno, nikad dosta. Htio sam još čuti Cool Smoke, no nisu baš doživjeli moje urlanje :) The Skatalites su bili fenomenalno usvirani, usprkos brojnoj „mlađariji“ koja je trenutno u bendu. Stara garda Lester Sterling, Val Douglas i Lloyd Knibb, usprkos godinama, još uvijek se dobro drže i prže. Kasnije mi je ekipa komentirala kako su im The Skatalites bili super, ali su im solaže bile preduge (isto to su komentirali i The Valkyriansi). Ne znam, meni je to baš pasalo... jer su baš bacale u trans i obožavam The Skatalites upravo i zbog tih solaži.
Sve u svemu, ovo je bio jedan od najboljih koncerata na kojima sam ikad bio.
Neke slike možete pronaći ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar